Postoje dnevni boravci u kojima se ambijent počinje čitati tek kada sjednemo. Pogled se tada spušta sa zidova prema podu, preko ruba sofe, prema stoliću koji gotovo neprimjetno zauzima sredinu prostorije. Ipak, oko njega se događa gotovo sve: razgovor, odlaganje knjige, čaša koja ostaje nakon večere, nečija ruka koja se proteže preko naslona. U dobro promišljenom interijeru upravo takvi niski elementi često određuju kako će prostor oživjeti, iako se na prvi pogled čine sporednima.

 

 

Niski stolić zato nije tek predmet koji se postavlja ispred sofe. On određuje koliko će ona biti blizu, koliko će prostora ostati između različitih sjedećih mjesta i gdje će se, gotovo bez našeg znanja, uspostaviti središte prostorije. Bare by Expormim ogledan je primjer takve nenametljive prisutnosti. Njegova konstrukcija od ovalne cijevi od nehrđajućeg čelika djeluje gotovo kao nacrtana linija, dok ploha ostaje tanka i stabilna. U svojoj najnižoj varijanti, Bare je visok samo 35 centimetara.

Kod Barea je nehrđajući čelik važan upravo zato što omogućuje vrlo tanku konstrukciju, ali istodobno podnosi zahtjeve vanjskog prostora. Ploča može biti izvedena u HPL-u ili Dektonu, materijalima koji mijenjaju karakter površine, dok osnova stola ostaje ista. Kod Buita aluminij nije samo skriveni okvir: njegova mreža čini cijelu konstrukciju vidljivom, a pleteni tekstil ubacuje mekaniji, gotovo taktilni sloj.  On se ističe lakoćom aluminijske mreže, brzo otjecanje vode i otpornost tekstila razvijenog za vanjsku uporabu.

Takav stol ne zauzima prostor toliko koliko ga određuje. Njegova geometrija može pratiti dugu sofu, uokviriti tepih ili ostaviti dovoljno prostora za prolaz, a da pritom ne prekine vizualnu povezanost između pojedinih dijelova sobe. Upravo je to jedna od boljih kvaliteta niskog namještaja: on ne dijeli prostor na zone, nego ih povezuje preko zajedničke visine. Pogled može prijeći preko njega, svjetlo može nastaviti prema podu, a arhitektura ostaje čitljiva iza namještaja.

 

 

 

 

Još je zanimljiviji trenutak kada središnji element izgubi strogu geometriju. Aram by Gandia Blasco nastao je iz tradicionalne indijske tehnike tkanja metalnih žica oko metalnog okvira. Razmaci između žica postupno se mijenjaju, stvarajući gradaciju koja površini daje gotovo optičku dubinu. Aram je zato istodobno stol i nešto što više nalikuje crtežu u prostoru. Čvrst je, ali ga ne doživljavamo kao pun volumen. Taj odnos punog i praznog mijenja način na koji doživljavamo središte sobe. Kada bi isti oblik bio izveden kao kompaktna ploha, njegova bi masa bila puno prisutnija. Kod Arama se između linija događa nešto drugo: pogled prolazi kroz predmet. Pod ostaje vidljiv, sjene se mijenjaju s položajem svjetla, a stol ne prekida prostoriju na pola. Aram pokazuje kako i vrlo lagana konstrukcija može imati snažnu prostornu prisutnost. Njegova gradacija žice nije dekoracija dodana na gotov predmet. Ona je srž predmeta. Teško je odvojiti konstrukciju od izgleda jer upravo način na koji je materijal izveden stvara karakter komada. Metal je obično materijal koji povezujemo s preciznošću, tvrdoćom i konstrukcijom, ali ovdje je pretvoren u nešto gotovo tekstilno. Žica se ponaša kao nit. Ponavljanje stvara uzorak, a uzorak stvara površinu. Tehnika izrade tako postaje ono što predmet čini prepoznatljivim.

To je možda najzanimljivija osobina niskih elemenata: njihova sposobnost da budu prisutni bez potrebe za dominacijom. U prostoriji s velikim prozorima, ili eksterijerima, to postaje gotovo fizički osjećaj. Niska ploha ne zatvara pogled prema vrtu ili horizontu. Komoda ispod prozora ne natječe se s pejzažom. Stolić pred sofom ne postaje prepreka između nas i ostatka prostorije. Umjesto toga, namještaj se spušta prema podu i ostavlja arhitekturi da napravi svoj dio posla.

 

 

 

 

Da stolić može biti jedinstven, ali ostati decentan dokazuje BUIT by Gandia Blasco. on polazi od ideje aluminijske mreže koja se savija i deformira. Aluminijska mreža ostaje vidljiva, dok je pletenje ono što tijelu daje toplinu i mekoću. Njegova konstrukcija ostavlja zrak oko sebe. Umjesto klasičnog, zatvorenog stolića dobivamo nešto lakše, gotovo poput tekstilne mreže koja je dobila oblik.

I upravo tu niski namještaj počinje djelovati gotovo arhitektonski. Aram može okupiti sjedeću garnituru. Bare može izdužiti njezinu horizontalu. Buit može stvoriti zaseban kutak, ali bez zatvaranja prostora. Raglan Occasional by Andreu World može se pojaviti još diskretnije, kao mali pomoćni stol uz fotelju ili sjedeće mjesto. Takvi elementi ne moraju svi imati jednaku visinu, materijal ili oblik. Naprotiv, njihova različitost daje prostoriji ritam, pod uvjetom da između njih postoji neka zajednička logika.

 

 

 

 

Možda je upravo to ono što kvalitetan materijal čini važnim: ne mora se natjecati s formom. Dobar materijal omogućuje formi da bude jednostavna jer sam donosi dovoljno sadržaja. Može ga dati kroz teksturu, težinu, refleksiju, toplinu pod rukom ili način na koji reagira na vremenske uvjete. Kada je izbor dobar, predmet ne treba biti kompliciran da bi ostao zanimljiv.

U dobro osmišljenom dnevnom boravku središte je najbolje kad je to predmet koji zna ostati nizak, lagan i dovoljno otvoren da prostor nastavi disati oko njega. A njegova prava vrijednost ne završava na silueti koju vidimo nego u načinu kako podržava naše okupljanje oko njega.

Dogovorite termin u showroomu, saznajte više o našim kolekcijama.