Kako je geodetski stol postao ideja o suvremenom radnom stolu
Stol je već u devetnaestom stoljeću došao u fazu redefinicije svojih svojstava, funkcija i uloge.
Plane table, ili plain table (prije 1830) bila je jednostavna horizontalna ploča na stabilnom postolju, koristila se u geodeziji za izradu izmjera i crteža. Na njegovoj se površini prostor neposredno promatrao, mjerio i pretvarao u crtež. Instrument je tako povezivao fizički prostor s njegovom interpretacijom.
Danas ta ideja dobiva gotovo metaforičan nastavak. Stol više nije samo površina za rad, nego sve češće postaje sredstvo za organiziranje i mijenjanje prostora.

Od fiksne površine do sustava
Tradicionalni stol podrazumijeva određenu visinu, površinu i namjenu. Suvremeni radni prostor, međutim, tijekom dana može biti mjesto individualnog rada, sastanka, radionice ili prezentacije. Baš kao što je originalni plane table imao zadatak prilagoditi se raznim površinama a ostati stabilan i niveliran, tako i suvremeni podesivi stolovi trebaju odgovarati raznim situacijama i zadržati pritom ravnu plohu.
Planes by Haworth zanimljiv je upravo zato što stol tretira kao sustav. Različite konfiguracije i načini korištenja omogućuju da ista logika odgovori na različite potrebe prostora.

Kada se mijenja korisnik, mijenja se i stol
Na razini pojedinca fleksibilnost poprima drugačiji oblik.
Eddy-Maria by Haworth omogućuje korisniku da radnu površinu premjesti, prilagodi visinu, čak i nosi sa sobom. Koristi se sjedeći ili stojeći – mobilnost znači mogućnost da korisnik sam odredi gdje i kako će raditi.
Fleksibilnost tako više nije samo svojstvo prostora, nego odnosa čovjeka i prostora.

Ako se mijenja način rada, zašto bi raspored ostao isti?
Sastanak, prezentacija, radionica ili rad u manjim grupama zahtijevaju različite prostorne odnose.
Nekoć smo takve prilagodbe riješavali zajednički pomičući teške, masivne stolove, spajajući ih u teškom mukom doivene T ili U oblike, kao npr. u školi. Zatim, kada više dobiveni raspored ne bi imao svoju funkciju, u novoj situaciji, vraćanje u prvobitni položaj zahtijevalo bi jednako zahtjevnu akciju.
No danas se više ne moramo oslanjati isključivo na svoju fizičku spretnost. Connect Training Table by Andreu World na taj izazov odgovara mobilnošću i mogućnošću različitih konfiguracija. Raspored se ne tretira kao konačna odluka, nego kao nešto što se može ponovno postaviti prema aktivnosti, broju ljudi ili željenoj atmosferi.
Prostor time dobiva gotovo scenografsku kvalitetu – njegova se konfiguracija mijenja zajedno s onim što se u njemu događa.
Ponekad je najbolji stol onaj koji se povuče
Postoji i posljednji stupanj fleksibilnosti: mogućnost da namještaj jednostavno nestane iz prostora.
Timetable by Wilkhahn svojim flip-top mehanizmom omogućuje podizanje radne plohe i kompaktno spremanje stolova. Time se ne mijenja samo njihov raspored, nego se prostoru omogućuje da privremeno postane gotovo potpuno lišen njegove prisutnosti.
Fleksibilnost se ovdje više ne odnosi na stol.
Ona se odnosi na prostor koji stol ostavlja za sobom.

Od objekta do mogućnosti
Planes, Maria, Connect i Timetable razlikuju se konstrukcijom, proporcijama i načinom korištenja. No zajedno pokazuju jednu važnu promjenu: stol ne mora više definirati prostor, baš kao što ni prostor ne mora definirati stol.
Povijest plane tablea počinje potrebom da se prostor razumije. Spomenuta selekcija linija fleksibilnih stolova kao da je živi rezultat tog nastojanja; oni razumije prostor, te mu se za posljedicu prilagođavaju.
Od instrumenta koji je pomagao mapirati prostor do namještaja koji omogućuje da ga svaki put iznova mapiramo, s potpuno drukčijim rezultatom.
Možda je upravo u toj evoluciji najzanimljivija budućnost stola: ne kao objekta koji zauzima određeno mjesto, nego kao objekta koji prostoru i korisniku daju mogućnost izbora.
Dogovorite termin u showroomu, saznajte više o našim uredskim stolovima.


