Pri odabiru komada namještaja često govorimo o materijalima, bojama, oblicima i teksturama. Rjeđe, međutim, govorimo o onome čega nema.

A upravo odsutnost materijala – otvor, perforacija, razmak između linija, prostor koji ostaje neispunjen – može biti jednako važna kao i sam predmet. Odjednom, praznina više nije tek posljedica konstrukcije već postaje svjesna estetska odluka: element koji propušta svjetlo, stvara sjene, otvara pogled.

Rešetkaste i perforirane površine, mrežaste strukture i otvorene konstrukcije zato danas imaju posebno mjesto u interijeru. Između onoga što otkrivaju i onoga što skrivaju, stvaraju upečatljiv dijalog punog i praznog.

Praznina kao oblik i dekoracija

Negativni prostor, dakle prostor oko i unutar objekta, jedan je od najmoćnijih elemenata dizajna. Dok masivna, puna površina jasno određuje granicu predmeta, perforirana ili rešetkasta struktura dopušta praznom prostoru da postane njegov sastavni dio.

U tom trenutku praznina prestaje biti prostor bez cilja, i postaje ravnopravna pozitivnom, ispunjenom prostoru.

Otvori, rupice i pravilni razmaci stvaraju ritam. Ponavljanjem nastaje uzorak, a uzorak postaje definirajući element vizualne prisutnosti komada. Ono što bi se na prvi pogled moglo činiti tek konstrukcijskim detaljem zapravo daje predmetu identitet.

Tako se dekoracija ne dodaje površini, nego je već ugrađena u njezinu strukturu. Nema dodatnog ornamenta, nema sloja koji treba nanijeti. Sam odnos materijala s njegovim vlastitim praznim prostorom dovoljan je da stvori vizualni interes.

 

 

 

 

Svjetlo koje prolazi, sjene koje ostaju

Dizajnerski dinamična površina nikada ne izgleda potpuno isto kroz dan.

Kako se svjetlo tijekom dana mijenja, mijenja se i način na koji je doživljavamo. Sunčeva svjetlost prolazi kroz otvore, prekida se na rubovima materijala i projicira uzorke na podove, zidove ili susjedne površine.

Predmet tako dobiva još jednu dimenziju.

Kod Andreu worldove kolekcije Nub, sjene postaju neočekivani dekorativni element interijera; privremen, promjenjiv i uvijek drugačiji. Ujutro sjene mogu biti oštre i grafičke, dok se kasnije tijekom dana pretvaraju u mekše, gotovo apstraktne oblike.

Zbog toga ritam u konstrukciji komada nije samo pitanje izgleda. On određuje način na koji predmet komunicira s prostorom oko sebe. Granice više nisu čvrste: svjetlo prolazi kroz njih, a prostor postaje aktivni dio dizajna.

 

Otvorene konstrukcije i osjećaj slobode

Postoji razlog zašto određeni komadi namještaja, čak i kada su velikih dimenzija, djeluju gotovo bestežinski.

Otvorena konstrukcija omogućuje oku da putuje kroz objekt. Umjesto da prekine pogled, predmet ga propušta dalje. Prostor se zbog toga doživljava kao povezaniji, otvoreniji i prostraniji. Najbolji primjer takvog dizajnerskog principa vidi se u liniji Grill španjolskog brenda Gandia Blasco. Ritam tankih konstrukcijskih linija dopušta okolnom prostoru da oblikuje kompoziciju s obzirom na poziciju komada, te namještaj tako više ne vodi nužno glavnu riječ u ambijentu, već podržava ravnotežu prostora principom otvoreno – zatvoreno.

 

 

 

 

To je osobito važno u interijerima u kojima želimo zadržati osjećaj slobode, bez obzira na njihovu stvarnu kvadraturu. Rešetkasta pregrada može podijeliti prostor bez da ga zatvori. Otvorena polica može organizirati prostoriju bez stvaranja vizualne barijere. Perforirani element može pružiti određenu razinu privatnosti, a istovremeno zadržati vezu između dviju zona.

U tome leži posebna kvaliteta dizajna koji ne pokušava zauzeti prostor u potpunosti, već mu dopušta da svi njegovi dijelovi ostanu vidljivi.

Manje materijala, više karaktera

Igra punog i praznog najzanimljivija je kada nije doslovna. Potpuno otvoren prostor može djelovati nedovršeno, baš kao što previše masivnih površina može učiniti interijer vizualno teškim.

Ravnoteža nastaje upravo između ta dva ekstrema.

Puni elementi daju prostoru stabilnost, težinu i osjećaj sigurnosti. Prazni dijelovi donose ritam, svjetlo i lakoću. Kada se kombiniraju promišljeno, jedan naglašava drugi, kao kod Fermobove linije Kintbury.

 

 

 

 

Masivna površina može prozračan detalj učiniti još izražajnijim. Otvorena konstrukcija može vizualno olakšati komad izrađen od robusnog materijala. Čak i mala perforacija na inače zatvorenoj površini može promijeniti karakter cijelog predmeta i prostora oko njega.

To je jedinstvena snaga ovakvog dizajna: ne treba mu mnogo materijala da bude efektan.

Ponekad je upravo ono što nedostaje ono što ostavlja najjači dojam na nas.

U vremenu u kojem interijeri sve češće traže ravnotežu između funkcionalnosti i osjećaja lakoće, igra punog i praznog podsjeća nas na jednostavnu ideju da prostor nije samo pozadina dizajna. On može biti i njegov materijal.

A kada dizajn ostavi dovoljno mjesta za svjetlo, pogled i malo zraka, i najjednostavniji objekt može dobiti potpuno novi karakter.

 

Saznajte više o našim kolekcijama, dogovorite termin u showroomu.